Ipsos Equalities Index 2024: Više od četvrtine muškaraca generacije Z smatra da su napori za promicanje jednakosti otišli predaleko

Ključni nalazi:

• Nejednakost je istaknuta briga za mnoge zemlje u svijetu - posebno u Latinskoj Americi. Šest od sedam zemalja koje su najviše zabrinute zbog nejednakosti u svojoj zemlji nalaze se u ovoj regiji.
• Vlade snose teret kada se radi o tome od koga se očekuje da preuzme vodstvo u rješavanju nejednakosti ; ljudi s tjelesnim invaliditetom su skupina za koju se danas najvjerojatnije smatra da trpi nepravedan tretman.
• Mladi se osjećaju manje osnaženo. U 29 zemalja, 49% Baby Boomersa vjeruje da izgledi ljudi za uspjeh u njihovoj zemlji uglavnom ovise o njihovim zaslugama i naporima; za generaciju Z ta brojka iznosi 38%.
• Mladi su osjetljiviji na diskriminaciju. Generacija Z i milenijalci vjerojatnije misle da je nejednakost važno pitanje u njihovoj zemlji nego generacija X i baby boomeri. Mlađi ljudi također vjerojatnije misle da je njihov spol jedna od skupina koja se danas najviše diskriminira.
• Muškarci generacije Z najvjerojatnije misle da je već dovoljno učinjeno . U prosjeku, u 29 zemalja, 27% muškaraca generacije Z kaže da su napori za promicanje jednakosti među svim skupinama ljudi otišli predaleko, 6 postotnih bodova više od muškaraca Boomer-a i 11 posto više od žena generacije Z.
• Žene generacije Z imaju drugačije perspektive od muškaraca generacije Z. Veća je vjerojatnost da će od starijih ljudi reći da su ljudi iz manjinskih etničkih skupina, transrodne ili nebinarne osobe i imigranti među skupinama ljudi s kojima se danas u njihovoj zemlji postupa najneravnopravnije. Ali muškarci generacije Z nisu ništa zabrinutiji od starijih generacija.

Preuzmite izvješće Preuzmite ključne nalaze

Meritokratija izlazi iz mode?

U 29 zemalja, prosječno 42% kaže da u njihovoj zemlji šanse za uspjeh ljudi uglavnom ovise o njihovim vlastitim zaslugama i naporima (+1 pp u odnosu na 2023.). U međuvremenu, 30% kaže da njihove šanse za uspjeh više ovise o čimbenicima izvan njihove kontrole (-1 pp u odnosu na 2023.).

U prosjeku u 29 zemalja, generacija Z (odrasli rođeni između 1996.-2012.) ima 11 posto manju vjerojatnost od Baby Boomersa (rođenih 1945.-1965.) da će se složiti da živimo u meritokraciji, što označava povećanje jaza od 3 posto u odnosu na 2023. godinu.

Argentina se ističe kao jedina ispitana zemlja u kojoj mladi vjerojatnije nego stariji vjeruju da uspjeh ovisi o zaslugama i naporima pojedinaca.

U svih 29 zemalja obuhvaćenih istraživanjem, više ljudi vidi pošteno društvo kao društvo u kojem se svima daju iste mogućnosti (47% se slaže) nego ono u kojem svi uživaju istu kvalitetu života (19% se slaže).

Ovo gledište je osobito rasprostranjeno u Meksiku (57%), Južnoj Koreji (56%), Švedskoj i Poljskoj (obje 55%).

Ljudi u Turskoj (30%) najvjerojatnije će reći da je pravedno društvo ono u kojem svi uživaju istu kvalitetu života, nakon porasta od 7 posto u ovom mišljenju u odnosu na 2023. Belgija (25%) i Francuska (24%) slijediti.

Važnost nejednakosti

Većina u 29 zemalja (52%) slaže se da je nejednakost ili najvažniji pojedinačni ili jedan od najvažnijih problema s kojima se njihova zemlja suočava, bez promjene u odnosu na 2023. To raste na gotovo osam od deset u Indoneziji (79%).

Gotovo jedna od četiri osobe u Brazilu (24%) kaže da je nejednakost najvažniji problem s kojim se njihova zemlja suočava, naspram prosjeka za 29 zemalja od 10%. S iznimkom Indije na drugom mjestu (18%), svih sedam zemalja koje najvjerojatnije kažu da je nejednakost najvažniji problem nalaze se u Latinskoj Americi.

Gotovo jedna od četiri osobe u Brazilu (24%) kaže da je nejednakost najvažniji problem s kojim se njihova zemlja suočava

Jesu li napori za promicanje jednakosti otišli dovoljno daleko?

Sve u svemu, ljudi misle da još treba učiniti više. U 29 zemalja, gotovo jedna od dvije (47%) kaže da napori za promicanje jednakosti za sve skupine ljudi moraju ići dalje u odnosu na jednu od pet (19%) koji kaže da su stvari otišle predaleko.

U anglosferi prevladava mišljenje da su napori za promicanje jednakosti otišli predaleko. Osim Poljske i Švedske, sve zemlje koje će se najvjerojatnije složiti s ovim su zemlje engleskog govornog područja. SAD (29%), Poljska i Kanada (obje 27%) zauzimaju prva tri mjesta ovdje.

Samo u Poljskoj više ljudi kaže da su napori otišli predaleko (27%) nego što je potrebno ići dalje (21%).

Muškarci generacije Z

Studija međutim otkriva veliki porast muškaraca generacije Z koji misle da su napori u njihovoj zemlji otišli predaleko. U prosjeku u 29 zemalja, 19% ljudi kaže da su napori za promicanje jednakosti za sve skupine ljudi otišli predaleko – ali to raste na 27% među muškarcima generacije Z.

Tko se najviše suočava s diskriminacijom?

U 29 zemalja, ljudi s tjelesnim invaliditetom smatraju se skupinom koja se danas suočava s najnejednakijim ili najnepoštenijim tretmanom (33% se slaže). Slijede žene (26%), starije osobe i osobe s mentalnim problemima (oboje 24%).

Dok tri od deset žena (31%) kaže da su žene danas izložene najvećoj diskriminaciji, to pada na dvije od deset među muškarcima (20%). Ipak, dvostruko je vjerojatnije da će muškarci reći da žene imaju nepravedan tretman u svojoj zemlji nego da će isto reći za muškarce (11%).

Mladi ljudi općenito češće od starijih ljudi ističu diskriminaciju s kojom se suočavaju žene (31% među Generacijom Z naspram 23% među generacijama Baby Boom-a); lezbijke, homoseksualci i/ili biseksualci (28% prema 20%); ljudi koji su neurodivergentni (23% prema 17%); i ljudi određenih religija (15% prema 9%). Generacija Z također će vjerojatnije misliti da njihov spol doživljava nejednak tretman u usporedbi sa starijim generacijama istog spola.

Unutar generacije Z opet vidimo rodni jaz. Trideset pet posto žena Generacije Z vidi same žene kao jednu od skupina koja se danas suočava s najnepravednijim tretmanom u njihovoj zemlji, u usporedbi s 25% muškaraca Generacije Z, što je razlika od 10 postotnih bodova.

Slično tome, 35% žena generacije Z naspram 25% muškaraca generacije Z kaže isto za osobe s tjelesnim invaliditetom, a 31% žena generacije Z naspram 21% muškaraca generacije Z kaže da se transrodne i/ili nebinarne osobe suočavaju s najnejednakiji tretman.

Sve u svemu, nalazimo da žene generacije Z imaju vrlo različite poglede od prosjeka u 29 zemalja. U međuvremenu, stavovi muškaraca generacije Z ostaju bliži starijim ljudima.

Ovo je dio rastućeg razmimoilaženja između muškaraca generacije Z i žena generacije Z. Više o analizi Generacije Z potražite u Ipsos Generations Report 2024 .

Poziv vladama da djeluju

Vlade prednjače kao igrači za koje se najviše smatra da imaju odgovornost djelovati na smanjenju nejednakosti. U svih 29 zemalja obuhvaćenih istraživanjem, više od 50% kaže da bi vlada u njihovoj zemlji prvenstveno trebala biti odgovorna za poduzimanje mjera.

To je najniže u Sjedinjenim Državama (51%), u usporedbi s prosjekom za 29 zemalja od 67%, a najviše u Indoneziji (82%), Peruu i Južnoj Koreji (obje 77%).

Vjerojatnije je da će stariji od mlađih ljudi misliti da bi vlada u njihovoj zemlji trebala biti prvenstveno odgovorna. Sedam od deset pripadnika Baby Booma (71%) i generacije X (69%) kaže da bi njihova vlada trebala nešto poduzeti u odnosu na 66% milenijalaca i 63% generacije Z.

Četvrtina ljudi u 29 zemalja vjeruje da su mediji (26%) i poslodavci (24%) odgovorni za rješavanje nejednakosti.

U međuvremenu, gledište da pojedinci sami trebaju biti primarno odgovorni znatno je raširenije u anglosferi.

Otprilike troje od deset ima ovo mišljenje u SAD-u, Australiji (obje 31%), Irskoj (29%), Velikoj Britaniji (28%) i Kanadi (27%) u usporedbi s prosjekom za 29 zemalja od 21%.

O ovoj studiji

Ipsos je intervjuirao 21.759 ljudi online u sljedećim zemljama između 23. veljače i 8. ožujka 2024. Kvote su postavljene kako bi se osigurala reprezentativnost, a podaci su ponderirani prema poznatom profilu stanovništva svake zemlje. Uzorak se sastoji od otprilike 1000 osoba u Australiji, Brazilu, Kanadi, Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Italiji, Japanu, Meksiku, Španjolskoj i SAD-u te od po 500 osoba u Argentini, Belgiji, Čileu, Kolumbiji, Mađarskoj, Indoneziji. , Irska, Malezija, Nizozemska, Peru, Poljska, Singapur, Južna Afrika, Južna Koreja, Švedska, Tajland i Turska. Uzorak u Indiji sastoji se od približno 2200 pojedinaca, od kojih je približno 1800 intervjuirano licem u lice, a 400 intervjuirano online.