Pandemija koronavirusa: Koji su psihološki učinci samoizolacije?

Radite od kuće dok brinete o djeci, stojite barem dva metra dalje od sljedeće osobe ako odlazite kupiti namirnice, prekrivate lice do te mjere da ste neprepoznatljivi, provodite više sati online pokušavajući komunicirati s ljudima dok ste prije pokušavali ograničiti vrijeme provedeno na zaslonu… postavlja se pitanje: Kako se snalazite?

Nakon tjedana samoizolacije, bez pokazatelja da se pandemija koronavirusa bliži kraju, čak se i najoptimističnija osoba zapita, koliko će ovo trajati?

Engleski pjesnik John Donne slavno je napisao u pjesmi iz 17. stoljeća “Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe”, osjećaj koji mnogi od nas imaju u novom svijetu samoizolacije i socijalne distance.

U posljednjem Global Advisor istraživanju u kojem je sudjelovalo gotovo 14.000 ljudi u 15 velikih zemalja, više od dva od pet (43%) ispitanika reklo je da su nestrpljivi da se vrate u normalan život. Još trećina (34%) zabrinuta je za svoje zdravlje, dok je 15% usamljeno, a 12% ljuto zbog ograničenja vlastitih sloboda.

Istodobno, više od polovice (55%) brine se za one koji su ranjivi ili slabi, dok tek nešto manje od trećine (31%) rado provodi vrijeme s obitelji. Također, jedan od pet ispitanika (22%) inspiriran je načinom na koji se ljudi prilagođavaju.

Ta mješavina emocija može odražavati koliko su zapravo izolirani ljudi, prema mišljenju stručnjaka, koji kažu da što je izolacija jača, teži su i psihološki utjecaji.

Stewart Shankman, profesor na Odjelu za psihijatriju i znanosti o ponašanju na Sveučilištu Northwestern u Chicagu rekao je da su studije pokazale da su online odnosi u mnogočemu slični odnosima licem u lice.

“Ako ljudi još uvijek održavaju kontakt s prijateljima, kolegama i članovima obitelji online, neće se osjećati socijalno izolirano”, rekao je prof. Shankman.

No, priznaje da ekstrovertima koji su navikli na aktivnije društvene angažmane, telefonski pozivi i videokonferencije možda nisu dovoljni. “Oni će se puno više truditi da to nekako zamijene."

Bez obzira na ljudske socijalne sklonosti, stručnjaci se slažu da bi ova situacija mogla trajno utjecati na sve nas jer smo prisiljeni nositi se s preprekama s kojima se većina nas nikada prije nije suočila.

Kako izolacija mijenja način na koji razmišljamo

Greg Gwiasda, potpredsjednik Ipsosovog bihevioralnog znanstvenog centra u SAD-u, rekao je da izolacija potiče ljude da žude za socijalnom interakcijom, a ako je ne postignu, to može dovesti do nepovjerenja i cinizma.

“Mislim da je ono s čime su ljudi suočeni gubitak kontrole. Toliko je stvari koje smo kontrolirali bez razmišljanja za koje sada shvaćamo da su ograničene ”, rekao je Gwiasda.

“Želim napraviti recept i potreban mi je jednostavan sastojak, ali ne mogu ga više lako dobiti. Mogu li (trebam li) jesti onoliko žitarica i mlijeka kao nekada? To također utječe na naš osjećaj identiteta - kakav sam ja radnik? Mogu li još uvijek dati svoj doprinos? Mogu li pomoći i podržati svoju obitelj kao otac, muž i prijatelj? ”

Prema Gwiasdi, ta vrsta razmišljanja postavlja nas u preventivni način razmišljanja, gdje nastojimo izbjeći negativno i zaštititi ono što imamo.

“Kad smo u preventivnom načinu razmišljanja, imamo osjećaj obveze i želju da budemo na oprezu u svojim postupcima. To je iscrpljujuće ", rekao je Gwiasda. “U isto vrijeme, iako je ovo naš prevladavajući način razmišljanja, još uvijek tražimo trenutke u kojima možemo ući u promotivni način razmišljanja - gdje želimo obogatiti i dodati nešto novo u svoj život.”

Izazov je kako pronaći ravnotežu u našem načinu razmišljanja, pogotovo kada izađemo iz izolacije, tvrde stručnjaci, koji kažu kako će nam biti teško ublažiti svoje misli kako bismo omogućili više promotivnih trenutaka.

“Hoćemo li dopustiti našoj djeci da se blisko igraju sa svojim prijateljima, hoćemo li se vratiti rukovanju, itd.?" kaže Gwiasda. “Čak i ako nam se kaže da to treba učiniti, hoćemo li uspjeti prevladati nove navike koje su se ugradile u ovom karantenskom razdoblju?.”

Lauren Brinkley-Rubinstein, docentica socijalne medicine na Sveučilištu Sjeverne Karoline Chapel Hill slaže se s tim da kaže da će, ako naredbe za socijalno distanciranje potraju još mnogo mjeseci, ljudima biti teže prilagoditi se natrag normalnom životu.

“Ljudi će možda nerado putovati, pogotovo ako lete”, rekla je.

Profesor Shankman dodaje da neizvjesnost je li zaista sigurno nešto učiniti može dovesti do anksioznosti, jer je nesigurnost jedan od najvećih pokretača anksioznosti.

“Kronični stres zaista smanjuje prirodni imunološki sustav vašeg tijela”, rekao je prof. Shankman. “Ako možemo smanjiti stres i anksioznost, pomoći ćemo svom tijelu u borbi”, dodajući da ako budemo pod stresom tijekom izolacije kod kuće, to također neće pomoći našem tijelu u borbi protiv infekcija poput COVID-19.

Kako se možemo bolje nositi sa situacijom

Stručnjaci kažu da, iako nema ispravnog ili pogrešnog načina kako se nositi sa samoizolacijom, jedna od najvećih stvari koju možete učiniti za sebe je kreiranje ili održavanje dnevne rutine koja omogućava interakcije, tako da društvena izolacija ne postane vaša zadana navika.

Gwiasda kaže da s obzirom da stvaramo nove navike jer su nam stare poremećene, moramo biti pažljivi da ne stvaramo navike koje žrtvuju naše mentalno zdravlje.

“„Odredite vrijeme za ručak ili večeru i pridržavajte se toga. Nemojte raditi za vrijeme jela ili jesti za računalom, “rekao je Gwiasda. „Odvojite malo vremena za sjesti i razgovarati s onima s kojima ste izolirani. Ako ste sami, postavite raspored razgovora s prijateljem putem videopoziva. ”

Profesor Shankman savjetuje održavanje privida rutine koju ste imali prije nego što ste bili prisiljeni izolirati se, poput toga da se i dalje budite u isto vrijeme svaki dan, oblačite se za posao kao što biste inače radili i bavite se nekom fizičkom aktivnošću poput hodanja.

Stručnjaci također kažu da je ključno u ovom trenutku prepoznati kada se ne ponašate uobičajeno jer bi ove restriktivne mjere mogle pogoršati probleme mentalnog zdravlja.

Ako primjećujete veliku razliku u svom svakodnevnom funkcioniranju, poput nemogućnosti fokusiranja na posao ili brige o svojoj djeci, možda je vrijeme da potražite pomoć, rekao je prof. Shankman.

“Znakovi mogu biti iz svakodnevnog života, npr. ne osjećate se motivirani da se istuširate ili vam je poremećen san.”

Povećana dostupnost terapije za mentalno zdravlje koja se pruža putem interneta ili putem telefona od presudne je važnosti, kaže prof. Brinkley-Rubinstein.

“Ljudi se ne bi trebali brinuti o troškovima mentalnog zdravlja u ovom trenutku”, rekla je profesorica Brinkley-Rubinstein. “Dakle, svako državno zakonodavstvo treba sadržavati odredbe koje to moraju platiti.”